Salezijanska svetost

Salezijanska družba u svijetu

Svetost u Salezijanskoj obitelji: plod karizme
Don Bosco nije želio utemeljiti ustanovu. Želio je prenijeti stil života nadahnut od Boga, način posvećivanja odgoju mladih koji bi bio dostupan svima: posvećenima i laicima, muškarcima i ženama, mladima i odraslima. Jedan od najrječitijih znakova vitalnosti salezijanske karizme jest broj osoba koje su, živeći taj stil, dosegle svetost koju je priznala Crkva. Nije riječ o iznimnim i nedostižnim likovima, nego o običnim ljudima koji su vjerno odgovorili na svoj svakodnevni poziv.

Obitelj svetaca
Salezijanska obitelj danas broji izvanredan broj blaženika i svetaca, raspoređenih u njezinim različitim skupinama. Među njima su salezijanci svećenici i braća, Kćeri Marije Pomoćnice, članice Svjetovnog instituta Dragovoljki Don Bosca, mladi laici i obični dječaci i djevojčice. Ta raznolikost nije slučajna: ona govori da Don Boscova karizma ne pripada jednoj kategoriji osoba, nego je otvorena ponuda, sposobna procvasti u vrlo različitim životima.
Među najpoznatijim svecima Salezijanske obitelji su, osim samoga Don Bosca, proglašenoga svetim 1934., sveti Dominik Savio, petnaestogodišnji dječak koji je svetost živio u jednostavnosti svakodnevnog života, i sveta Marija Mazzarello, suutemeljiteljica Kćeri Marije Pomoćnice. No uz njih su i deseci blaženika: mučenici, misionari koji su umrli vršeći svoju službu, odgojitelji koji su život posvetili mladima, laici koji su svjedočili Evanđelje u običnim okolnostima života.

Svakidašnja svetost
Ono što se zapaža kad se pogledaju ta lica jest običnost njihovih putova. Don Bosco svojim dječacima nije predlagao izvanredne asketske prakse. Govorio im je da je dovoljno dobro vršiti svoje svakodnevne dužnosti, često se ispovijedati, primati euharistiju i kloniti se grijeha. Dominik Savio shvatio je tu poruku i živio ju je s razoružavajućom jednostavnošću. Njegova se svetost nije sastojala od upadljivih gesta, nego od pažnje prema drugima, radosti i dosljednosti.
Taj model i danas nadahnjuje Salezijansku obitelj. Svetost na koju je Don Bosco pozivao nije bila pridržana nekolicini izabranih, nego je bila konkretna ponuda za svakoga tko ju je želio živjeti: u školi, na poslu, u obitelji, u redovničkoj zajednici.

Karizma koja rađa život
Činjenica da salezijanska karizma i dalje donosi svetost koju priznaje Crkva znak je njezine vitalnosti. Ona nije baština prošlosti koju treba čuvati, nego još uvijek živ izvor, sposoban preobraziti osobe i, preko njih, sredine u kojima žive.

Salezijanska obitelj ne gleda na svoje svece i blaženike s udivljenom udaljenošću s kojom se gleda na nešto nedostižno, nego s bliskošću onoga tko u njima prepoznaje braću i sestre koji su prošli istim putem. I u toj bliskosti i danas nalazi poziv i nadu.

Donosimo popis svetosti Salezijanske obitelji, ažuriran početkom 2026. godine.