Nasljednici Don Bosca

Salezijanska družba u svijetu

Nakon smrti svetoga Ivana Bosca, 31. siječnja 1888., mlada Družba svetoga Franje Saleškoga našla se pred odlučujućim izazovom: sačuvati karizmu Utemeljitelja i istodobno voditi njezin razvoj u duboko promijenjenim povijesnim okolnostima. Od tada su njegovi nasljednici na čelu Družbe – vrhovni poglavari – vršili službu animacije i upravljanja na tragu duhovnog očinstva Don Bosca.

Vrhovni poglavar je, prema salezijanskim Konstitucijama, Don Boscov nasljednik, otac i središte jedinstva Družbe i Salezijanske obitelji. Njegovo se poslanje ne iscrpljuje u pravnoj dimenziji upravljanja, nego ima karizmatsko značenje: pozvan je čuvati salezijanski identitet, promicati njegovo jedinstvo i usmjeravati apostolsko djelovanje u kreativnoj vjernosti duhu izvora.

Tijekom desetljeća Don Boscovi nasljednici pratili su misionarsko širenje Družbe na pet kontinenata, podupirući inkulturaciju karizme i prilagodbu odgojnih djela novim društvenim i crkvenim potrebama. Vodili su salezijance kroz složena povijesna razdoblja – od političkih preobrazbi Europe između 19. i 20. stoljeća, preko svjetskih ratova, do dubokih kulturnih promjena suvremenog svijeta – čvrsto se držeći gesla „Da mihi animas, cetera tolle“ kao nadahnjujućeg načela.

Njihova se služba na poseban način izražava preko Generalnog kapitula, koji je najviši trenutak zajedničkog razlučivanja Družbe. U tom okviru vrhovni poglavar od Kapitula prima mandat da usmjerava salezijanski život i poslanje tijekom šestogodišnjeg razdoblja, potičući zajedništvo među provincijama i promičući suodgovornost sve subraće.

Uz unutarnju dimenziju upravljanja, Don Boscovi nasljednici imali su važnu ulogu u dijalogu s općom Crkvom i s civilnim društvom. U zajedništvu s Petrovim nasljednikom tumačili su i za Družbu prevodili velike smjernice crkvenog učiteljstva, osobito na odgojnom, pastoralnom i misionarskom području.
Stalno obilježje njihove službe bila je zauzetost za jačanje jedinstva i vitalnosti Salezijanske obitelji, koja osim Salezijanaca Don Bosca obuhvaća brojne redovničke i laičke skupine. U tom je smislu vrhovni poglavar vidljiv znak karizmatskog kontinuiteta, pozvan promicati zajedništvo među različitim zvanjima, ukorijenjenima u duhovnom iskustvu Utemeljitelja.

Povijest Don Boscovih nasljednika nije samo kronološki slijed, nego put dinamične vjernosti. U svakom su razdoblju tumačili hitne odgojne potrebe mladih, osobito najsiromašnijih, nudeći smjernice koje su oblikovale identitet i djelovanje Družbe.

Tako se u kontinuitetu vodstva i u raznolikosti povijesnih okolnosti očituje vitalnost salezijanske karizme: dar Duha koji se, po službi vrhovnih poglavara, i dalje čuva, produbljuje i predlaže novim naraštajima.

Donosimo popis Don Boscovih nasljednika s pripadajućim podacima.

* – Dana 24. 10. 1884. papa Lav XIII. naložio je don Boscu da imenuje svojega nasljednika; godinu dana nakon što je izabrao don Ruu i nakon Papine potvrde (24. 9. 1885.), Don Bosco je svoj izbor objavio pred Vrhovnim kapitulom; Vrhovni kapitul obavijestio je Michelea Ruu o nasljedstvu na čelu Družbe..