Kako radimo

Salezijanska družba u svijetu

Karizma, stil i salezijanski odgojni sustav
Salezijanska karizma, sazrela iz duhovnoga i pastoralnoga iskustva svetoga Ivana Bosca, povezuje duhovnu i odgojnu dimenziju u jedinstven projekt usmjeren na cjeloviti rast mladih, s posebnom pozornošću prema najsiromašnijima. Taj se projekt izražava u načinu života, u posebnoj duhovnosti i u pedagoškoj metodi nazvanoj „preventivni sustav”.

1. Izvori nadahnuća i duhovna polazišta
Salezijanska duhovnost ukorijenjena je u Evanđelju i u Isusu Kristu prepoznaje uzor pastoralnoga djelovanja: zahvalnost Ocu, ljubav prema malenima, apostolsku revnost, stav Dobroga Pastira koji odgaja blagošću i darivanjem samoga sebe, traženje zajedništva.
Uz kristološko polazište, središnja uloga pripada Mariji, koju se štuje kao Pomoćnicu i smatra vodiljom u odgojnom djelu. Don Bosco ju je prepoznao kao odlučujuću prisutnost i pri osnivanju Družbe i Instituta Kćeri Marije Pomoćnice. Marijanska pobožnost izražava se u sinovskom pouzdanju, u molitvi – osobito krunici – i u nasljedovanju njezine vjere i spremnosti za Božji naum.
I sveti Josip istaknut je kao uzor poslušnosti, marljivosti i samozatajnosti, osobito zbog svoje odgojne odgovornosti prema Isusu u dobi odrastanja.

2. Ujedinjujuće središte: pastoralna ljubav
Sažeti izraz salezijanskoga duha jest pastoralna ljubav, shvaćena kao konkretno predanje spasenju i ljudskom promicanju mladih. Ona usmjerava odluke, odnose i odgojne strukture. Apostolsko djelovanje nije odvojeno od duhovnoga života: odgojni se rad živi kao suradnja s Božjim djelom i kao mjesto sjedinjenja s Njim, prema logici „kontemplacije u djelovanju”.
Takav pristup podrazumijeva snažan crkveni osjećaj: suradnju s mjesnom Crkvom, zajedništvo s Učiteljstvom i brigu za odgoj mladih za zrelu crkvenu svijest.

3. Obilježja salezijanskoga stila
Odgojni stil obilježavaju neki stavovi koji se stalno ponavljaju:
– Posebna ljubav prema mladima, koje se smatra povlaštenim sugovornicima poslanja.
– Ljubaznost, to jest odgojni odnos utemeljen na poštovanju, srdačnosti, sposobnosti za inicijativu i ozračju povjerenja.
– Obiteljski duh, koji nastoji stvoriti sredine u kojima se odgojitelji i mladi osjećaju suodgovornima i prihvaćenima.
– Optimizam i radost, kao izraz povjerenja u sposobnosti osobe i u Božju milost.
– Rad i umjerenost, shvaćeni kao neumorna radinost povezana s uravnoteženošću, jednostavnošću i samosvladavanjem.
– Kreativnost i prilagodljivost, s pozornošću prema „znakovima vremena” i konkretnim potrebama sredina u kojima žive mladi.
Svakodnevica se smatra redovitim mjestom duhovnoga rasta: svetost se predlaže kao radosna vjernost dužnostima vlastitoga životnog staleža.

4. Preventivni sustav
Odgojna metoda koju je razradio Don Bosco nosi ime preventivni sustav. Utemeljena je na trima načelima: razumu, vjeri i ljubaznosti.
– Razum upućuje na vrednovanje dijaloga, uvjeravanja i osobne odgovornosti.
– Vjera označuje otvorenost transcendentnoj dimenziji i izričito pozivanje na Evanđelje.
– Ljubaznost izražava blisku, zauzetu odgojnu prisutnost koja je sposobna steći ljubav.
Sustav se ne svodi na pedagošku tehniku, nego oblikuje cjelovito duhovno i odgojno iskustvo u kojem se evangelizacija i odgoj međusobno podupiru. Salezijanska duhovnost mladih zapravo predlaže sintezu vjere i života, prijateljstva s Kristom, crkvenoga zauzimanja i odgovornoga služenja u društvu.

U cjelini, salezijanska karizma predstavlja se kao trajni odgojni projekt koji povezuje duhovnu dimenziju, apostolsko zauzimanje i konkretnu brigu za cjeloviti rast mladih.