Zaštitnik i suzaštitnici
Salezijanska družba u svijetu
Marija Pomoćnica, glavna zaštitnica Salezijanske družbe
Salezijanska družba u Mariji Pomoćnici prepoznaje svoju glavnu zaštitnicu. Za Don Bosca pobožnost prema Djevici pod tim naslovom nije bila sporedan element njegove duhovnosti, nego sastavna dimenzija njegove karizme. On sam je govorio: „Ona je sve učinila.” U tom se izrazu sažima duboka svijest da salezijansko djelo nastaje i raste pod Marijinim majčinskim vodstvom.
Naslov „Auxilium Christianorum” ukorijenjen je u predaji Crkve, osobito u kontekstu kušnji kroz koje je prolazio kršćanski narod. Don Bosco ga prihvaća u vremenu obilježenom političkim i kulturnim napetostima, uvjeren da Marija i dalje podupire Crkvu na njezinu povijesnom hodu. Njegova se pobožnost ipak ne izražava u polemičkim ili obrambenim oblicima, nego u sinovskom i djelotvornom pouzdanju.
Gradnju bazilike posvećene Mariji Pomoćnici u Torinu, u srcu četvrti Valdocco, nadahnula je upravo Ona. Ta građevina nije samo arhitektonski spomenik, nego vidljivi znak vjere: Marija je prisutna u životu Crkve i u odgojnom djelu. Oko bazilike razvilo se središte duhovnoga zračenja koje i danas privlači hodočasnike iz cijeloga svijeta.
Za Don Bosca Marija je Majka i Učiteljica. Majka, jer s nježnošću prati hod mladih, osobito najsiromašnijih i napuštenih; Učiteljica, jer odgaja za vjeru, za poučljivost Duhu, za spremnost na Božji naum. U salezijanskoj pedagogiji marijanska dimenzija nije sporedna: odgajati znači i uvoditi u sinovski odnos s Djevicom.
Pobožnost Mariji Pomoćnici usko je povezana s euharistijom. Don Bosco je mladima predlagao duhovni put utemeljen na sakramentima, čestoj ispovijedi i redovitoj pričesti. U tom obzoru Marija je ona koja vodi Kristu i oblikuje srca otvorena milosti. Udruga Marije Pomoćnice (ADMA), koju je on osnovao, nastaje upravo kako bi podupirala tu duhovnost i promicala molitvu za Crkvu i za papu.
U salezijanskoj karizmi Marija Pomoćnica nije samo predmet pobožnosti, nego djelatna prisutnost u poslanju. Salezijanci, Kćeri Marije Pomoćnice i skupine Salezijanske obitelji u Njoj prepoznaju vodilju i potporu svojega apostolskog djelovanja. Slavlje 24. svibnja, svetkovine Marije Pomoćnice, svake je godine trenutak obnovljene pripadnosti i predanja.
U Don Boscovu iskustvu Marija je i uzor spremnosti i radinosti. Njezin „fiat” postaje uzorak odgovora na zvanje. U Njoj se promatra konkretna vjera, utjelovljena u povijesti, sposobna suočiti se s poteškoćama ne gubeći povjerenje u Boga. Ta je dimenzija osobito značajna za Družbu pozvanu djelovati u sredinama često obilježenima krhkošću i siromaštvom.
Salezijanska marijanska duhovnost duboko je crkvena. Marija Pomoćnica zaziva se kao potpora Božjem narodu i znak nade za čovječanstvo. Odgoj mladih, u Don Boscovoj perspektivi, ne može se odvojiti od te široke i misijske vizije: odgajati dobre kršćane i čestite građane znači uvesti ih u povijest spasenja koju prati Marijina majčinska prisutnost.
Danas, na pet kontinenata, pobožnost Mariji Pomoćnici i dalje je prepoznatljivo obilježje salezijanskoga identiteta. Ona hrani molitvu, podupire poslanje, učvršćuje zajedništvo među članovima Salezijanske obitelji. Pod njezinom zaštitom Družba obnavlja sigurnost da je odgojno djelo prije svega Božje djelo, u kojem Marija surađuje majčinskom ljubavlju.
Sveti Josip, suzaštitnik Salezijanske družbe
Uz Mariju Pomoćnicu Salezijanska družba štuje svetoga Josipa kao suzaštitnika. Njegov tihi i radini lik zauzima značajno mjesto u Don Boscovoj duhovnosti, koji ga je predlagao kao uzor pouzdanja, marljivosti i poslušnosti Božjoj volji.
Sveti Josip je pravedan čovjek, čuvar Otkupitelja i zaručnik Djevice Marije. U Evanđelju ne izgovara ni jednu riječ, ali je njegov život rječit: sluša, razlučuje, djeluje. Ta dimenzija plodne šutnje i konkretne odgovornosti duboko odjekuje u salezijanskoj karizmi, pozvanoj da povezuje kontemplaciju i odgojno djelovanje.
Za Družbu posvećenu odgoju mladih i strukovnom obrazovanju lik Josipa radnika ima posebnu vrijednost. On je nazaretski tesar koji Isusa uvodi u ljudski rad. Don Bosco, brižan za ljudsko promicanje dječaka putem strukovnih škola i naukovanja, u svetom je Josipu prepoznavao prirodnoga zaštitnika obrtničkih i odgojnih djela.
Sveti Josip je i uzor očinstva. Odgojno očinstvo, tako središnje u salezijanskoj predaji, u njemu nalazi evanđeosko uporište. Ne autoritarno očinstvo, nego samozatajna i pouzdana prisutnost, sposobna štititi i usmjeravati. Vrhovni poglavar, kao Don Boscov nasljednik, pozvan je živjeti tu dimenziju duhovnoga očinstva u kontinuitetu s Josipovim primjerom.
Pouzdanje u Providnost, prepoznatljivo obilježje Don Boscova života, ogleda se u liku svetoga Josipa. Pred neočekivanim i složenim situacijama on se pouzdaje u Božju riječ i spremno izvršava ono što se od njega traži. U tom je smislu Josip ikona poučljivosti Duhu i vjernosti u kušnjama.
U današnjem kontekstu, obilježenom preobrazbama obiteljskoga i društvenoga tkiva, predlaganje svetoga Josipa kao suzaštitnika poziva Salezijansku obitelj da iznova otkrije vrijednost odgovornosti, čuvanja i dostojanstvenoga rada. Njegov zagovor prati odgojne zajednice u njihovu svakodnevnom zauzimanju za mlade, osobito za one najkrhkije.
Sveti Franjo Saleški, suzaštitnik i duhovni nadahnitelj
Družba koju je osnovao Don Bosco nosi ime svetoga Franje Saleškoga, izabranoga za zaštitnika i duhovni uzor. Biskup Ženeve u vrijeme reformacije, Franjo Saleški isticao se blagošću, pastoralnom ljubavlju i sposobnošću za dijalog.
Don Bosco je u njemu vidio sveca blagosti i kršćanskoga humanizma. U vremenu obilježenom vjerskim napetostima i sukobima Franjo Saleški znao je povezati doktrinarnu čvrstoću i dobrotu u ophođenju. Taj je pastoralni stil duboko utjecao na salezijansku pedagogiju, utemeljenu na ljubaznosti i uvjeravanju više nego na prisili.
„Filoteja – Uvod u pobožni život” pružila je Don Boscu uzor duhovnosti dostupne svima, ne pridržane samostanima, nego življene u redovitim životnim okolnostima. Ta se perspektiva odražava u salezijanskom prijedlogu svetosti mladih: svetosti moguće, radosne, utjelovljene u svakodnevnim dužnostima.
Sveti Franjo Saleški utjelovljuje i misijsku i kulturnu dimenziju karizme. Čovjek riječi i pisanja, služio se sredstvima priopćavanja svojega vremena kako bi širio Evanđelje. Don Bosco, brižan za izdavaštvo i pučki tisak, prepoznao se u toj apostolskoj dinamičnosti.
Kao suzaštitnik, Franjo Saleški i dalje podsjeća Družbu da je odgoj djelo pastoralne ljubavi. Blagost, strpljivost i poštovanje vremena milosti bitni su elementi salezijanskoga djelovanja. U njegovu primjeru salezijanci nalaze stalan poziv da povežu apostolsku revnost i evanđeosku blagost, vjernost istini i pozornost prema osobi.
