Zašto salezijanci čine ono što čine
Salezijanska družba u svijetu
Zašto? Koja je motivacija?
Pitanje „zašto salezijanci čine ono što čine?“ dotiče samo srce salezijanskog poziva. Ono se ne odnosi ponajprije na djela, strukture ili aktivnosti – oratorije, škole, centre za strukovno osposobljavanje, sveučilišta, župe, socijalna djela itd. – nego na unutarnji korijen iz kojega ona proizlaze. Razlog zbog kojega salezijanci čine ono što čine teološki je prije nego organizacijski: rađa se iz iskustva Boga i iz crkvenog poziva.
1. Zato što vjeruju u Božju preduhitrujuću ljubav
Na izvoru je sigurnost da Bog ljubi svaku osobu, a na poseban način mlade. Salezijanski se poziv temelji na tom uvjerenju: svaki mladić nositelj je projekta dobra, često skrivenoga, katkad ranjenoga, ali stvarnoga. Odgoj tada postaje suradnja s djelovanjem milosti.
Don Boscovo geslo – „Da mihi animas, cetera tolle“ – izražava tu odgojnu strast. Nije riječ o društvenom aktivizmu, nego o predanju cjelovitom spasenju osobe. Salezijanci djeluju na odgojnom području jer u odgoju vide povlašteno mjesto rasta i cjelovitog ljudskog promicanja.
2. Zato što se osjećaju poslanima mladima, osobito najsiromašnijima
Salezijansko „zašto“ usko je povezano s evanđeoskom povlaštenošću. Poslanje nije općenito: usmjereno je mladima, s posebnom pozornošću prema onima koji žive u materijalnom, kulturnom ili duhovnom siromaštvu. Taj izbor ne proizlazi iz sociološke strategije, nego iz evanđeoskog čitanja stvarnosti.
Siromašni mladi nisu problem kojim treba upravljati, nego teološko mjesto: u njima se na poseban način očituje Kristov poziv. Zato salezijanci odlučuju živjeti na egzistencijalnim periferijama, dijeliti svakodnevni život mladih i nuditi odgojne prostore u kojima se osjećaju prihvaćenima i vrednovanima.
3. Zato što vjeruju u odgoj kao put preobrazbe
Odgojni izbor nije neutralan. On podrazumijeva točno određeno antropološko viđenje: čovjek je sposoban za rast, za odgovornost, za otvorenost transcendentnom. Preventivni sustav koji je razradio Don Bosco – utemeljen na razumu, vjeri i ljubaznosti – to viđenje pretače u praksu.
Salezijanci čine ono što čine jer vjeruju da je preventiva učinkovitija od represije, da prisutnost više djeluje od nadzora i da je odgojni odnos mjesto na kojem se gradi budućnost. Ulagati u školu, strukovno osposobljavanje i duhovnu pratnju znači pridonositi izgradnji pravednijega i solidarnijeg društva.
4. Zato što se prepoznaju kao baštinici karizme
Salezijanci čine ono što čine jer znaju da su čuvari karizme koju je Duh Sveti u Crkvi potaknuo po svetom Ivanu Boscu. Karizma nije statična uspomena na prošlost, nego dinamična snaga koju treba aktualizirati u različitim povijesnim i kulturnim okolnostima.
Biti vjeran Don Boscu znači kreativno tumačiti nova siromaštva mladih, služiti se primjerenim jezicima i biti prisutan u novim odgojnim okruženjima, uključujući digitalna. Vjernost se ne sastoji u ponavljanju oblika, nego u dosljednosti izvornoj intuiciji: ljubiti mlade i voditi ih k susretu s Kristom.
5. Zato što žele „odgajati dobre kršćane i čestite građane“
Taj izraz sažima cjelovito viđenje osobe. Salezijanski odgoj ne odvaja vjersku dimenziju od građanske. Odgajati „dobre kršćane“ znači pratiti prema svjesnoj i proživljenoj vjeri; odgajati „čestite građane“ znači odgajati za društvenu odgovornost, zakonitost, rad i solidarnost.
„Zašto“ salezijanskih djela stoga je i kulturno i društveno. Salezijanci su uvjereni da preobrazba društva prolazi kroz oblikovanje savjesti. Zato ulažu snage u školu, sveučilište, strukovno osposobljavanje i pastoral mladih.
6. Zato što iskušavaju da je radost moguća
Prepoznatljivo obilježje salezijanske karizme jest radost. Ne površna radost, nego veselje koje se rađa iz Evanđelja. Salezijanci čine ono što čine jer su iskusili da je svetost moguća i žele je mladima predložiti kao realan i privlačan put.
Salezijansko odgojno okruženje – često opisivano kao „kuća koja prihvaća, župa koja evangelizira, škola koja uvodi u život, igralište za susrete“ – izražava to uvjerenje: vjera ne osiromašuje čovještvo, nego ga dovodi do punine.
Ukratko, „zašto“ salezijanaca odgovor je na poziv. Oni čine ono što čine jer se osjećaju poslanima od Boga mladima; jer vjeruju u preobražujuću snagu odgoja; jer žive posvetu koja ih čini znakovima Kristove ljubavi; jer se prepoznaju kao dio karizmatske povijesti koja se nastavlja.
Svako djelo, svaka inicijativa i svaki projekt ovdje nalazi svoju konačnu motivaciju. Nije riječ samo o tome da se „čini dobro“, nego da se u srcu svijeta mladih bude znak i nositelj Božje ljubavi.
