Odgojni sustav
Salezijanska družba u svijetu
Odgojni sustav Don Bosca
Don Bosco nije napisao raspravu o pedagogiji. Desetljećima je radio s mladima, promatrao, ispravljao smjer i učio iz iskustva. Odgojni sustav koji nosi njegovo ime nije nastao za pisaćim stolom, nego je rastao u svakodnevnom dodiru s tisućama mladih, od kojih su mnogi dolazili s ulice, iz tvornica i iz zatvora. To je sustav duboko ukorijenjen u stvarnom životu.
Preventivni sustav
Don Bosco je svoj odgojni pristup nazvao "Preventivnim sustavom", za razliku od onoga što je sam nazivao "represivnim sustavom". Razlika je jednostavna, ali temeljna: umjesto da čeka da mladić pogriješi kako bi ga kaznio, odgojitelj mu unaprijed stane uz bok, stvara povoljno ozračje, sprječava negativne situacije i prati rast prisutnošću i povjerenjem.
Taj se sustav temelji na trima riječima: razum, vjera i ljubaznost.
Razum znači da svako pravilo, svaki zahtjev i svaku granicu treba objasniti i razumjeti. Odgojitelj ne nameće odozgo, nego razgovara, motivira i uvjerava. Mladić nije netko koga treba stegnuti, nego osoba sposobna razumjeti i birati.
Vjeru ne treba shvatiti u čisto pobožnom smislu, nego kao upućivanje na viđenje života koje daje smisao i smjer. Don Bosco je bio uvjeren da cjelovita formacija ne može zanemariti duhovnu dimenziju: ne kao izvanjsku obvezu, nego kao ponudu koja pomaže mladome izgraditi vlastiti identitet.
Ljubaznost možda je najkarakterističniji pojam. Ne znači samo biti ljubazan ili popustljiv, nego s mladićem uspostaviti autentičan odnos, satkan od poštovanja, blizine i iskrenog zanimanja za njegov život. Don Bosco je govorio da nije dovoljno voljeti mlade: potrebno je da oni osjete da su voljeni.
Odgojna prisutnost
Jedan od najkonkretnijih elemenata Don Boscova sustava jest prisutnost odgojitelja među mladima. Ne za katedrom ili šalterom, nego na igralištima, u igrama, u neformalnim razgovorima. Don Bosco je taj stil nazivao "asistencijom", ali ne u smislu nadzora: bila je to zauzeta prisutnost, koja je stvarala odnos i sprječavala prazninu u kojoj se mogu roditi negativna ponašanja.
Ta prisutnost pretvara odgojno okruženje u nešto nalik obitelji: mjesto na kojem se ljudi poznaju, vole i pomažu jedni drugima.
Sustav koji je i danas aktualan
Gotovo dva stoljeća poslije Preventivni se sustav i dalje primjenjuje u tisućama salezijanskih djela u svijetu. Ne zato što je ostao nepromijenjen, nego zato što njegova temeljna načela odolijevaju promjenama okolnosti: središnje mjesto odnosa, poštovanje osobe i povjerenje u mogućnosti rasta svakoga mladog čovjeka vrijednosti su koje ne zastarijevaju.
Don Bosco je shvatio nešto bitno: mladić koji se osjeća voljenim i poštovanim već je prešao pola puta. Zadaća je odgojitelja pomoći mu da prijeđe drugu polovicu.
