Grb

Salezijanska družba u svijetu

Salezijanski grb

Salezijanski grb jedan je od najznačajnijih znakova identiteta Salezijanske družbe. Nije samo institucionalni amblem ni tek oznaka pripadnosti: on je slikovita sinteza Don Boscove karizme, njegova duhovnog programa i poslanja povjerenoga salezijancima u Crkvi i u svijetu.

Svojim simbolima grb izražava srce salezijanskoga zvanja: živjeti za Boga i za mlade, osobito one najsiromašnije i napuštene, prema geslu koje je izabrao Don Bosco: Da mihi animas, cetera tolle — „Daj mi duše, sve ostalo uzmi”.

Podrijetlo grba
Salezijanska družba, koju je Don Bosco osnovao 18. prosinca 1859., u početku nije imala službeni grb. U prvim godinama za pečat Družbe koristila se slika svetoga Franje Saleškoga, zaštitnika Družbe, praćena latinskim natpisom koji je označavao Pobožnu salezijansku družbu. Tadašnje geslo glasilo je: Discite a me quia mitis sum — „Učite se od mene jer sam blaga srca”, evanđeoski navod potpuno u skladu s duhom blagosti, krotkosti i pastoralne ljubavi svojstvenim svetom Franji Saleškom.
Potreba za službenim grbom sazrela je 1884., tijekom gradnje bazilike Presvetoga Srca u Rimu, koju je papa Lav XIII. povjerio Don Boscu. Smatralo se prikladnim postaviti i salezijanski grb uz grbove papa Pija IX. i Lava XIII. Prvi nacrt predstavio je 12. rujna 1884. don Antonio Sala Vrhovnom kapitulu. Crtež je izradio profesor Boidi, nastavnik tehničkoga crtanja u Zavodu sv. Ivana Evanđelista u Torinu i suradnik salezijanaca.
Nacrt je već sadržavao bitne elemente sadašnjega grba: sidro, plameno srce, svetoga Franju Saleškoga, zvijezdu, šumu, planine, palmu, lovor, vijenac ruža, križ i geslo. Don Bosco je osobno izmijenio neke pojedinosti, osobito zamijenivši zvijezdu na vrhu štita križem koji zrači. Zvijezda je zadržana u obliku komete, smještene iznad srca.
Službeni grb prvi se put pojavio u Don Boscovoj okružnici od 8. prosinca 1885., na svetkovinu Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije. Otada je u biti ostao heraldički znak Salezijanske družbe.

Opće značenje
Salezijanski grb u jednoj slici okuplja bogoslovne kreposti, spomen na utemeljitelja, poveznicu sa zaštitnikom Družbe i duhovnu usmjerenost salezijanskoga poslanja.
Zvijezda, sidro i srce podsjećaju redom na vjeru, nadu i ljubav. Sveti Franjo Saleški upućuje na apostolski stil blagosti i dobrote. Šuma podsjeća na Don Bosca i njegovo podrijetlo. Planine označuju poziv na svetost. Palma i lovor dozivaju nagradu obećanu vjernom, požrtvovnom i krepostnom životu. Vijenac ruža podsjeća na ljepotu i napore poslanja. Križ, postavljen na vrh, sve usmjerava prema Kristu, izvoru i ispunjenju salezijanskoga zvanja.

Zvijezda: vjera
Zvijezda je simbol vjere, svjetla koje usmjerava hod. U kršćanskoj predaji ona upućuje na prisutnost Krista, svjetla svijeta i vodiča čovječanstva. U salezijanskom grbu zvijezda pokazuje da odgojno i pastoralno djelo ne proizlazi iz pukoga ljudskog projekta, nego iz vjere u Boga i iz želje da se mlade dovede do susreta s Njim.

Sidro: nada
Sidro, smješteno u središtu štita, predstavlja nadu. Kao što u pomorskom životu sidro osigurava stabilnost usred valova, tako kršćanska nada podupire srce u kušnjama, naporima i nesigurnostima povijesti.
U salezijanskoj predaji sidro podsjeća da je odgajati uvijek čin nade: nade u Boga, u mlade i u dobro koje može rasti i u najkrhkijim okolnostima.

Srce: ljubav
Plameno srce simbol je pastoralne ljubavi. Ono podsjeća na Kristovu žarku ljubav i na potpuno darivanje sebe koje je obilježilo Don Boscov život.
Salezijansko poslanje ne proizlazi prije svega iz organizacije, nego iz srca koje gori za Boga i za mlade. Srce u grbu izražava konkretnu, djelotvornu, odgojnu i misijsku ljubav, sposobnu približiti se osobito onima koji su siromašni, sami ili napušteni.

Sveti Franjo Saleški
Lik svetoga Franje Saleškoga podsjeća na zaštitnika Družbe. Don Bosco je htio da se njegovi sinovi zovu salezijanci upravo zato da bi se pozivali na dobrotu, blagost, strpljivost i apostolsku ljubav svetoga ženevskog biskupa.
Pero i list koji prate njegov lik podsjećaju i na važnost apostolata tiska, dobroga štiva i pučkoga širenja kršćanske kulture. Don Bosco je pridavao veliku vrijednost komunikaciji i htio je da i pisana riječ bude sredstvo evangelizacije i odgoja.

Šuma
Šuma u donjem dijelu štita izravno podsjeća na prezime utemeljitelja (talijanski bosco znači šuma). No nije riječ samo o igri riječi. Ona upućuje na Don Boscove skromne i providonosne korijene, na njegovo seljačko podrijetlo, na jednostavnost njegove obitelji i na konkretnu povijest iz koje je niklo salezijansko poslanje.
U šumi se čuva spomen na početke: zvanje sazrelo u siromaštvu, u radu, u jednostavnoj vjeri i u Božjim snovima.

Planine
Planine koje se uzdižu iza šume označuju vrhunce kršćanskoga savršenstva kojima je svaki salezijanac pozvan težiti. U biblijskoj i duhovnoj predaji planina je mjesto susreta s Bogom, slika uspona, pročišćenja i svetosti.
U salezijanskom grbu one podsjećaju da se odgojno poslanje ne može odvojiti od duhovnoga života. Salezijanac je pozvan na svetost u samom srcu poslanja, živeći svoje posvećenje među mladima i za mlade.

Palma i lovor
Palma i lovor, isprepleteni u podnožju štita, znakovi su pobjede, vjernosti, žrtve i slave. Palma podsjeća na mučeništvo, ustrajnost i Kristovu pobjedu nad smrću. Lovor, zimzelen, simbol je časti, mira i besmrtnosti.
Zajedno pokazuju da salezijanski život donosi plod kada je darovan. Apostolska plodnost rađa se iz vjernosti, žrtve i spremnosti da se vlastiti život potroši za dobro mladih i za Božje kraljevstvo.

Vijenac ruža
Vijenac ruža na vrhu štita podsjeća na ljepotu salezijanskoga zvanja i ujedno na njegove zahtjeve. Može se čitati u svjetlu poznatoga sna o sjenici od ruža: ruže označuju radost, obećanje i plodnost poslanja; trnje podsjeća na napor, žrtvu i strpljivost potrebne da se ono vjerno živi.

Salezijansko poslanje svijetlo je i radosno, ali nije bez križa. Don Bosco uči držati zajedno obje dimenzije: ljepotu dara i cijenu ljubavi.

Križ
Na vrhu grba nalazi se križ koji zrači. On nije puki ukras, nego duhovno središte cijeloga amblema. Svi elementi grba u križu nalaze svoje najdublje značenje.
Vjera, nada, ljubav, salezijanska blagost, odgojno poslanje, uspon prema svetosti i darivanje života usmjereni su prema raspetom i uskrslom Kristu. Križ podsjeća da salezijansko djelo pripada Njemu i od Njega prima snagu, svjetlo i plodnost.

Geslo: Da mihi animas, cetera tolle
Geslo Da mihi animas, cetera tolle — „Daj mi duše, sve ostalo uzmi” — najviša je sinteza salezijanskoga duha. Don Bosco ga je htio u grbu jer je u njemu prepoznavao program vlastitoga života i poslanja povjerenoga njegovim sinovima.
Te riječi izražavaju apsolutnu prednost spasenja osoba. Traže da se u središte stave mladi, njihovo dostojanstvo, njihov ljudski i kršćanski rast, njihova vječna sudbina. Sve ostalo — ugled, udobnost, osobni interesi, sigurnosti — dolazi u drugi plan.
Geslo nije ukrasna formula, nego duhovna oporuka. Ono određuje srce salezijanskoga zvanja: potpuno pripadati Bogu kako bi se potpuno darivalo mladima.

Današnja vrijednost grba
I danas salezijanski grb čuva netaknutu svoju simboličnu snagu. Podsjeća Družbu na njezino podrijetlo, njezin identitet i njezino poslanje. Poziva svakoga salezijanca da živi u vjeri, nadi i ljubavi; da slijedi Krista na putu križa; da nasljeduje apostolsku blagost svetoga Franje Saleškoga; da čuva srce Don Bosca; da traži svetost u odgojnoj i pastoralnoj službi.
Salezijanski grb nije samo razlikovni znak. On je spomen, identitet i poslanje. To je zadaća povjerena Družbi i svima koji dijele Don Boscovu karizmu: tražiti duše, služiti mladima, darovati sve iz ljubavi prema Bogu.