Zaštitnik i suzaštitnici
Salezijanska kongregacija u svetu
Marija Pomoćnica, glavna zaštitnica Salezijanske kongregacije
Salezijanska kongregacija u Mariji Pomoćnici prepoznaje svoju glavnu zaštitnicu. Za Don Boska pobožnost prema Devici pod ovim naslovom nije bila sporedan element njegove duhovnosti, već sastavna dimenzija njegove karizme. On sam je govorio: „Ona je sve učinila“. U ovom izrazu sažeta je duboka svest da salezijansko delo nastaje i raste pod majčinskim vođstvom Marije.
Naslov „Auxilium Christianorum“ ukorenjen je u predanju Crkve, naročito u kontekstu iskušenja kroz koja je prolazio hrišćanski narod. Don Bosco ga prihvata u vremenu obeleženom političkim i kulturnim napetostima, u uverenju da Marija i dalje podržava Crkvu na njenom istorijskom putu. Njegova pobožnost, međutim, ne izražava se u polemičkim ili odbrambenim oblicima, već u sinovskom i delatnom poverenju.
Izgradnja Bazilike posvećene Mariji Pomoćnici u Torinu, u srcu četvrti Valdoko, bila je nadahnuta njome. Zdanje nije samo arhitektonski spomenik, već vidljivi znak vere: Marija je prisutna u životu Crkve i u vaspitnom delu. Oko Bazilike razvio se centar duhovnog zračenja koji i dalje privlači hodočasnike iz celog sveta.
Za Don Boska Marija je Majka i Učiteljica. Majka, jer s nežnošću prati put mladih, posebno najsiromašnijih i napuštenih; Učiteljica, jer vaspitava za veru, za poučljivost Duhu, za spremnost na Božji naum. U salezijanskoj pedagogiji marijanska dimenzija nije sporedna: vaspitavati znači i uvoditi u sinovski odnos s Devicom.
Pobožnost prema Mariji Pomoćnici tesno je povezana s Euharistijom. Don Bosco je mladima predlagao duhovni put zasnovan na sakramentima, čestoj ispovesti i redovnoj pričesti. U tom obzorju Marija je ona koja vodi Hristu i oblikuje srca spremna za milost. Udruženje Marije Pomoćnice (ADMA), koje je on osnovao, nastaje upravo da bi podržavalo ovu duhovnost i promicalo molitvu za Crkvu i za papu.
U salezijanskoj karizmi Marija Pomoćnica nije samo predmet pobožnosti, već delatno prisustvo u misiji. Salezijanci, Kćeri Marije Pomoćnice i grupe Salezijanske porodice u njoj prepoznaju vodiljku i oslonac svog apostolskog delovanja. Proslava 24. maja, svetkovine Marije Pomoćnice, svake godine predstavlja trenutak obnovljene pripadnosti i predanja.
Marija je u iskustvu Don Boska i uzor spremnosti i delatnosti. Njeno „fiat“ postaje obrazac odgovora na poziv. U njoj se sagledava konkretna vera, utelovljena u istoriji, sposobna da se suoči s teškoćama ne gubeći poverenje u Boga. Ova dimenzija je posebno značajna za Kongregaciju pozvanu da deluje u sredinama često obeleženim krhkošću i siromaštvom.
Salezijanska marijanska duhovnost duboko je crkvena. Marija Pomoćnica se zaziva kao oslonac Božjeg naroda i znak nade za čovečanstvo. Vaspitanje mladih, iz perspektive Don Boska, ne može se odvojiti od ove široke i misijske vizije: formirati dobre hrišćane i čestite građane znači uključiti ih u istoriju spasenja koju prati majčinsko prisustvo Marije.
Danas, na pet kontinenata, pobožnost prema Mariji Pomoćnici i dalje je prepoznatljivo obeležje salezijanskog identiteta. Ona hrani molitvu, podržava misiju, jača zajedništvo među članovima Salezijanske porodice. Pod njenim zaštitništvom Kongregacija obnavlja sigurnost da je vaspitno delo pre svega Božje delo, u kojem Marija sarađuje s majčinskom ljubavlju.
Sveti Josif, suzaštitnik Salezijanske kongregacije
Uz Mariju Pomoćnicu, Salezijanska kongregacija poštuje svetog Josifa kao suzaštitnika. Njegov lik, tih i delatan, zauzima značajno mesto u duhovnosti Don Boska, koji ga je predlagao kao uzor poverenja, marljivosti i poslušnosti Božjoj volji.
Sveti Josif je pravedan čovek, čuvar Otkupitelja i zaručnik Device Marije. U Jevanđelju ne izgovara reči, ali je njegov život rečit: sluša, razlučuje, deluje. Ova dimenzija plodne tišine i konkretne odgovornosti duboko odjekuje u salezijanskoj karizmi, pozvanoj da spaja kontemplaciju i vaspitno delovanje.
Za Kongregaciju posvećenu vaspitanju mladih i stručnom osposobljavanju, lik Josifa radnika ima poseban značaj. On je drvodelja iz Nazareta koji uvodi Isusa u ljudski rad. Don Bosco, koji je pazio na ljudski napredak dečaka kroz stručne škole i šegrtovanje, u svetom Josifu je prepoznavao prirodnog zaštitnika zanatskih i obrazovnih dela.
Sveti Josif je i uzor očinstva. Vaspitno očinstvo, tako središnje u salezijanskoj tradiciji, u njemu nalazi jevanđeosku referencu. Ne autoritarno očinstvo, već diskretno i pouzdano prisustvo, sposobno da zaštiti i usmeri. Vrhovni poglavar, kao naslednik Don Boska, pozvan je da vrši ovu dimenziju duhovnog očinstva u kontinuitetu s Josifovim primerom.
Poverenje u Providnost, prepoznatljivo obeležje života Don Boska, ogleda se u liku svetog Josifa. Suočen s neočekivanim i složenim situacijama, on se prepušta Božjoj reči i spremno izvršava ono što se od njega traži. U tom smislu Josif je ikona poučljivosti Duhu i vernosti u iskušenjima.
U savremenom kontekstu, obeleženom promenama u porodičnom i društvenom tkivu, predlaganje svetog Josifa kao suzaštitnika poziva Salezijansku porodicu da ponovo otkrije vrednost odgovornosti, čuvanja i dostojanstvenog rada. Njegov zagovor prati vaspitne zajednice u njihovom svakodnevnom zalaganju za mlade, posebno za one najkrhkije.
Sveti Franja Saleški, suzaštitnik i duhovni nadahnitelj
Društvo koje je osnovao Don Bosco nosi ime svetog Franje Saleškog, izabranog za zaštitnika i duhovni uzor. Biskup Ženeve u vreme reformacije, Franja Saleški isticao se blagošću, pastoralnom ljubavlju i sposobnošću za dijalog.
Don Bosco je u njemu video sveca blagosti i hrišćanskog humanizma. U vremenu obeleženom verskim napetostima i sukobima, Franja Saleški je umeo da spoji doktrinarnu čvrstinu i dobrotu u ophođenju. Ovaj pastoralni stil duboko je uticao na salezijansku pedagogiju, zasnovanu više na ljubaznosti i uveravanju nego na prisili.
„Uvod u pobožni život“ pružila je Don Bosku model duhovnosti dostupne svima, ne rezervisane za manastire, već življene u običnim životnim okolnostima. Takva perspektiva ogleda se u salezijanskom predlogu svetosti mladih: svetosti koja je moguća, radosna, utelovljena u svakodnevnim dužnostima.
Sveti Franja Saleški oličava i misijsku i kulturnu dimenziju karizme. Čovek reči i pera, koristio je sredstva komunikacije svog vremena da širi Jevanđelje. Don Bosco, koji je posvećivao pažnju izdavaštvu i narodnoj štampi, prepoznao se u toj apostolskoj dinamici.
Kao suzaštitnik, Franja Saleški i dalje podseća Kongregaciju da je vaspitanje delo pastoralne ljubavi. Blagost, strpljivost i poštovanje vremena milosti suštinski su elementi salezijanskog delovanja. U njegovom primeru salezijanci nalaze stalni poziv da spoje apostolsku revnost i jevanđeosku blagost, vernost istini i pažnju prema osobi.
