Kako radimo

Salezijanska kongregacija u svetu

Salezijanska karizma, stil i vaspitni sistem
Salezijanska karizma, sazrela iz duhovnog i pastoralnog iskustva svetog Jovana Boska, objedinjuje duhovnu i vaspitnu dimenziju u jedinstven projekat usmeren ka celovitom rastu mladih, sa posebnom pažnjom prema najsiromašnijima. Taj projekat izražava se u načinu života, u posebnoj duhovnosti i u pedagoškoj metodi nazvanoj „preventivni sistem“.

1. Nadahnjujući izvori i duhovne reference
Salezijanska duhovnost ukorenjena je u Jevanđelju i u Isusu Hristu prepoznaje uzor pastoralnog delovanja: zahvalnost Ocu, posebnu ljubav prema malima, apostolsku revnost, stav Dobrog Pastira koji vaspitava blagošću i darivanjem sebe, traženje zajedništva.
Uz hristološku referencu, središnja uloga pripisuje se Mariji, koja se poštuje kao Pomoćnica i smatra vodiljom u vaspitnom delu. Don Bosco ju je prepoznao kao odlučujuće prisustvo i pri osnivanju Kongregacije i Instituta Kćeri Marije Pomoćnice. Marijanska pobožnost izražava se u sinovskom poverenju, u molitvi – posebno u krunici – i u nasledovanju njene vere i spremnosti za Božji naum.
I sveti Josif se ističe kao uzor poslušnosti, marljivosti i diskrecije, naročito zbog svoje vaspitne odgovornosti prema Isusu u dečačkom dobu.

2. Objedinjujuće središte: pastoralna ljubav
Sažimajući element salezijanskog duha jeste pastoralna ljubav, shvaćena kao konkretna posvećenost spasenju i ljudskom napretku mladih. Ona usmerava izbore, odnose i vaspitne strukture. Apostolsko delovanje nije odvojeno od duhovnog života: vaspitni rad živi se kao saradnja u Božjem delu i kao mesto sjedinjenja s Njim, prema logici „kontemplacije u delovanju“.
Ovakav pristup podrazumeva snažan crkveni osećaj: saradnju s mesnom Crkvom, zajedništvo s Učiteljstvom i pažnju prema formiranju mladih u zrelu crkvenu svest.

3. Obeležja salezijanskog stila
Vaspitni stil odlikuje se nekim stalnim stavovima:
– Posebna ljubav prema mladima, koji se smatraju povlašćenim sagovornicima misije.
– Ljubaznost, to jest vaspitni odnos zasnovan na poštovanju, srdačnosti, sposobnosti inicijative i atmosferi poverenja.
– Porodični duh, koji teži stvaranju sredina u kojima se vaspitači i mladi osećaju suodgovornima i prihvaćenima.
– Optimizam i radost, kao izraz poverenja u snage osobe i u Božju milost.
– Rad i umerenost, shvaćeni kao neumorna delatnost spojena s uravnoteženošću, skromnošću i samosavlađivanjem.
– Kreativnost i fleksibilnost, uz pažnju prema „znacima vremena“ i konkretnim potrebama sredina u kojima žive mladi.
Svakodnevica se smatra redovnim mestom duhovnog rasta: svetost se predlaže kao radosna vernost dužnostima vlastitog životnog staleža.

4. Preventivni sistem
Vaspitna metoda koju je razradio Don Bosco naziva se preventivni sistem. Ona se zasniva na tri načela: razumu, veri i ljubaznosti.
– Razum podrazumeva vrednovanje dijaloga, uveravanja i lične odgovornosti.
– Vera označava otvorenost prema transcendentnoj dimenziji i izričito pozivanje na Jevanđelje.
– Ljubaznost izražava blisko, zauzeto vaspitno prisustvo koje je sposobno da zadobije ljubav.
Sistem se ne svodi na pedagošku tehniku, već oblikuje celovito duhovno i vaspitno iskustvo, u kojem se evangelizacija i vaspitanje međusobno podupiru. Salezijanska duhovnost mladih zaista predlaže sintezu vere i života, prijateljstva s Hristom, crkvenog zalaganja i odgovornog služenja u društvu.

U celini, salezijanska karizma predstavlja se kao trajni formativni projekat, koji objedinjuje duhovnu dimenziju, apostolsko zalaganje i konkretnu pažnju prema celovitom rastu mladih.